Domagoj Krpan, student na preddiplomskom studiju primijenjenog računarstva


Domagoj Krpan student je na preddiplomskom studiju primijenjenog računarstva, ujedno i naš stipendist koji je osvojio stipendiju u punom iznosu za cjelokupni studij budući da je prilikom upisa kao izvanredni student postigao sjajan rezultat na tadašnjem prijemnom ispitu, a na naše je učilište došao i s odličnim rezultatima mature.
Danas Domagoj, uz to što završava studij, radi kao softverski inženjer u vrlo atraktivnom području – industriji računalnih igara, gdje su aktivne i brojne hrvatske tvrtke o kojima se nažalost još uvijek prerijetko priča. Postavili smo mu nekoliko pitanja o tome kako je raditi na razvoju računalnih igara, što je, vjerujemo, mnogima jedna od željenih specijalizacija u IT sektoru, naročito s obzirom na činjenicu da Visoko učilište Algebra sada u ponudi studijskih programa ima i onaj specijaliziran za ovo područje.


Paralelno završavaš studij na Visokom učilištu Algebra i radiš kao game developer u studiju Cateia Games. Koliko je posao izrade računalnih igara zahtjevan i što se traži od softverskih inženjera (i digitalnih umjetnika) koji žele raditi u ovoj industriji?
Karijera u game developmentu je zahtjevna kao i svaka druga karijera u bilo kojoj drugoj grani industrije, bila ona IT ili ne, sve ovisi o ciljevima koji si postavljamo i što točno želimo postići. Vjerojatno najvažnija razlika je to što se često od softverskih inženjera i digitalnih umjetnika najčešće traži dovoljno visoka razina znanja kako bi osoba bila što prije produktivna, dovoljna znanja o programiranju ili dovoljna vještina u radu s odabranim medijem u slučaju digitalnih umjetnika.

Osobno me oduševljava interdisciplinarnost ove industrije, te brojni primjeri novonastalih kadrova. Rezultat te interdisciplinarnosti je vjerojatno veći naglasak na timski rad, koji je neizostavan dio rada na projektima ove vrste.

Visoko učilište Algebra sada ima i studij razvoja računalnih igara. Što je tebe privuklo u ovaj konkretni sektor unutar računarstva i koliko ti u današnjem poslu pomažu znanja stečena tijekom studija?
Vjerujem da je svaka osoba koja se odlučila za karijeru u računarstvu imala trenutak kada je maštala o radu u industriji video igara, većini ljudi koje poznajem, a da su u srodnoj industriji ili ako su igrali video igre u djetinjstvu, je to u nekom trenu djetinjstva bio san. Srećom, našao sam se među onima koji su imali priliku taj san realizirati.

Znanja stečena tijekom samog studija značajno su mi pomogla u radu. Čak i kad nije riječ o izravno primjenjivim znanjima, tokom studija dobio sam razumijevanje nekih segmenata računalnih znanosti bez kojih bi danas bio daleko slabiji član tima.

Neki će reći da je industrija računalnih igara “neozbiljna”, a ona će već ove godine generirati globalne prihode veće od 100 milijardi dolara, znatno više od filmske industrije. Kako komentiraš ovu dinamiku i strašan rast tog sektora?

Industrija računalnih igara jedna je od primarnih grana IT industrije koja na primjenjiv način potiče razvoj novih tehnologija. Već preko dva desetljeća ona gura razvoj hardvera do svojih granica, kao i razvoj sofisticiranih programskih i matematičkih rješenja. Poslovna, umjetnička i tehnološka raznolikost koji ova industrija nudi svojim konzumentima odavno je nadišao bilo koji drugi oblik zabavne industrije.

Globalizacijom tržišta dolaskom digitalnih distribucijskih platformi kao i globalno dostupnim razvojnim alatima, ovaj sektor nikad nije bio toliko blizu proizvođačima ni kupcima. Vjerujem da će tržište i dalje ostat dinamično, porastom broja malih kompanija i studija, a poslovno ima i dalje strašan potencijal za rast, pogotovo na području projekata sa srednje visokim budžetima.

Što bi poručio mladima koji upravo ovih dana biraju svoj budući studij, samim time i karijeru, i koji razmišljaju o studijima računarstva? Koliko je važan i kasniji nastavak obrazovanja i usavršavanja, prema tvom iskustvu?

Poručio bih im da sada razmišljaju o tome što žele raditi kasnije, te da se tim ciljem vode pri odabiru i motivaciji za ostvarivanje istog. Da teže biti najbolji što mogu biti u odabranoj ulozi, ali i da budu spremni na rad van zadanog opsega, bilo to kolegij koji im se ne sviđa ili zadatak na poslu koji im nije najdraži. Također bih im preporučio da se uključe u studentske aktivnosti, jer kolaboracija je jedna od najbitnijih akademskih i profesionalnih vještina. Mislim da je u računarstvu, bez obzira na specifičnu granu industrije, nastavak obrazovanja i usavršavanja jedan od najbitnijih elemenata kako bi se zadržala relevantnost i aktualnost znanja i vještina.